Home  /  O nama  /  Nekad i sad

Nekad i sad

U protekla dva desetljeća puno se novoga i dobroga  dogodilo u našoj bolnici. Iz današnje perspektive može se ustvrditi kako je Sveučilišna klinička bolnica Mostar uz bok sa najboljim bolnicama u široj regiji.

Mostar, grad koji se svija oko Huma, srce je u tijelu Zemlje Hercegove. To je grad mostara i mostova, starih i novih, kažu još starijih korijena, grad cvijeća, grad proljeća koje traje i traje, grad sunca na izlasku, ozaren, unatoč svim nedaćama iz prošlosti i sadašnjosti, grad koji čeka novo jutro, svoje novo svjetlije sutra.

Prijeratno razdoblje

Za vrijeme turske vladavine u Mostaru radile su dvije bolnice, vojna i civilna. Pretpostavlja se da su otvorene oko 1860. godine. Vojna je bila u Južnom logoru, a civilna na Mejdanu.

Prva zgrada napravljena je 1882. godine (do preseljenja na Bijeli Brijeg – zgrada Klinike za očne bolesti), a ostalo je dograđivano sve do 1919. godine. Druga je zgrada izgrađena 1923. godine (donedavno zgrada neuropsihijatrije), zatim 1934. godine do preseljenja, zgrada ORL-a, MFK-a i Dermatologije. U tim zgradama i nekoliko montažnih objekata bile su smještene sve postojeće grane medicine. U Mostaru je 1923. godine otvorena bakteriološka stanica, koja je bila prvi korak u uspostavljanju Doma zdravlja.

Bijeli Brijeg je od ranije bio primamljiv i prikladan za premještanje bolnice iz centra grada što se počelo ostvarivati 1962. godine preseljenjem Odjela za interne bolesti u novosagrađeni objekt sa 114 kreveta. Na njegovom mjestu proširuje se ORL i Zarazno, a otvara se i Odjel za neuropsihijatriju s 20 kreveta. Iste je godine utemeljen Odsjek za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u sastavu Službe za kirurške bolesti. Preseljenje bolnice na Bijeli Brijeg nastavlja se 1968. godine izgradnjom namjenskoga objekta u koji se preseljava Odjel za dječje bolesti, a u njegove prostorije proširuje se Odjel za očne bolesti. Odjel za plućne bolesti prelazi u sastav Zavoda za tuberkulozu i plućne bolesti, a njihove prostorije ustupljene su neuropsihijatriji. Godine 1969. ujedinjuje se zdravstvo u Mostaru i organizira se kao Medicinski centar Mostar u kojem su svi bolnički kapaciteti i sve djelatnosti Doma zdravlja. Utemeljena je Služba za medicinu rada, Služba za ortopediju i kožno-venerični odjel. U organizacijskom smislu postojala su dvije bolničke osnovne organizacije udruženoga rada (OOUR). Jedan je OOUR bio za kirurške grane, a odnosi se na kirurgiju s urologijom i anesteziologijom, ginekologiju s porođajnim, ortopediju, očne bolesti, orl i maksilofacijalnu kirurgiju. Drugi je OOUR bio za internističke grane u koje se ubrajaju: interne bolesti, dječje bolesti, neuropsihijatrija, zarazne bolesti, tuberkuloza i plućne bolesti, kožne i spolne bolesti, fizikalna medicina i rehabilitacija, transfuziologija, radiologija, laboratorijska dijagnostika i mikrobiologija. U 1973. godini Medicinski centar Mostar registrira se kao Regionalni medicinski centar dr. Safeta Mujića Mostar.

Referendumom je 1977. godine izglasan višegodišnji samodoprinos od 3% osobnoga dohotka za izgradnju nove bolnice na Bijelom Brijegu. Godine 1978. napravljeni su na Bijelom Brijegu montažni objekti za biokemijski laboratorij, kabinet za nuklearnu medicinu i kabinet za defektologiju. Iste je godine oformljeno posebno poduzeće Inženjering RMC u osnivanju koje je imalo zadatak vođenja svih aktivnosti za izgradnju nove bolnice. Dr. Dragutin Hlubna postavio je kamen temeljac za novu bolnicu na Bijelom Brijegu, a 1979. godine započeli su zemljani radovi za gradnju. Novi montažni objekti postavljeni su 1983. i u njih preseljavaju odjel za hemodijalizu i odjel za infektivne bolesti. Godinu dana kasnije odjel za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju preselio je u novoizgrađeni objekt. Godine 1985. obnovljen je referendum za izgradnju nove bolnice. U sastavu zgrade nove bolnice 1987. godine počinje s radom radiologija, a 1989. i laboratorij. U 1991. godini dolazi do unutarnje reorganizacije. Osnovane su službe za nefrologiju, arterijsku hipertenziju i hemodijalizu te službe za urologiju i neurokirurgiju.

Rat i poslijeratno razdoblje

Razarajući tijek rat je dobio 3. travnja 1992. eksplozijom cisterne napunjene benzinom kod Sjevernoga logora u Mostaru. Već 11. travnja 1992. godine u mostarskoj bolnici imenovan je ratni stožer zdravstva. Malobrojno medicinsko osoblje postavilo je kompletnu zdravstvenu službu u postrojbama HVO-a. U ratnoj su se bolnici svakodnevno rađala djeca, a po potrebi su se izvodili i najsloženiji kirurški zahvati. Posebice je bio otežan rad na porođajnom odjelu bolnice, gdje su rodilje čekale porod na višim etažama, da bi se onda za porod premjestile u prizemlje gdje su se porodi danonoćno obavljali. Kirurškim ekipama bio je pridružen i veliki broj liječnika opće prakse i stomatologa koji su asistirali pri operacijama. Vozači sanitetskih vozila imali su više nego važnu ulogu u ratu. Bili su izloženi ranjavanju i pogibiji nakon što bi ih pojedini zapovjednici postrojba upućivali na izvlačenje ranjenika, ali bez adekvatne zaštite.

Vrijedi napomenuti kako su važnu ulogu u ratnom vremenu imale bolnice i domovi zdravlja u okruženju, u hercegbosanskim mjestima, koji su stalno bili povezani s regionalnom ratnom bolnicom Mostar. Ratne su štete na medicinskoj opremi bile velike i teško ih je točno procijeniti. Financijske ustanove za materijalnu skrb u zdravstvu (fondovi i zaklade) prestali su s radom u prvim danima rata. Fond za zdravstvenu zaštitu Hrvatske zajednice Herceg bosne osnovan je ponovno 1993. godine, a već početkom 1994. osnovan je i Zavod za zdravstveno osiguranje sa svojim uredima na cijelom području hrvatskih političko-teritorijalnih jedinica.

Razaranje zdravstvenih objekata u Mostaru uglavnom je izvršeno u dva različita razdoblja. Prvo je razdoblje bilo u travnju i svibnju 1992. godine, kad je tzv. JNA izvršila razaranje u kojem su većinom stradali objekti u krugu Stare bolnice, kirurgija, Ginekologija i porođajno i Nova bolnica na bijelom brijegu. Drugi val razaranja objekata dogodio se u svibnju i lipnju 1993. godine kad su stradali objekti Doma zdravlja u sukobu armije BiH i HVO-a. Stradale su zgrade školskoga dispanzera, konzultativno-specijalističke službe, opće medicine, zatim stomatološka poliklinika i ostali manji objekti. Ta razaranja bila su znatno veća nego na objektima bolnice pa su se prilikom rekonstrukcije pojedine zgrade morale potpuno srušiti i na istom mjestu podignuti nove, kao primjerice Dom zdravlja Mostar. Tijekom rata poginulo je 37 zdravstvenih djelatnika (vozača, srednjega i višega medicinskog osoblja i liječnika) u postrojbama HVO-a, teže je ranjeno 40, a lakše 138 osoba. Dana 29. rujna 1992. godine mr. Mate boban potpisao je imenovanje dr. Ante Kvesića za zapovjednika regionalne ratne bolnice Mostar. Imenovanje je izvršeno na prijedlog dr. Ivana Bagarića, koji je u to vrijeme obnašao dužnost pomoćnika ministra obrane Herceg bosne za područje zdravstva.

Rat je završio. Bolničke su zgrade većim dijelom uništene. Cjelokupna je infrastruktura poljuljana, a broj djelatnika je krajem 1994. godine iznosio 408. Sagledavajući trenutačno stanje tadašnji ravnatelj dr. Ante Kvesić odlazi na specijalizaciju, a bolnicom upravlja dr. Zoran Rebac. U tome poslijeratnom razdoblju zapošljavaju se novi djelatnici, a 1997. godine otvoren je i Medicinski fakultet u Mostaru.

2002. godine upravno vijeće imenuje dr. Antu Kvesića ravnateljem kliničke bolnice Mostar. Kao primarni cilj u razvoju bolnice izdvaja se izgradnja glavnoga medicinskog objekta na Bijelom Brijegu za koji su dugi niz godina, preko tzv. samodoprinosa, građani izdvajali sredstava za njegovu izgradnju. S druge strane, rat je skoro sve u danu pretvorio u ruševnu zgradu. U Zagrebu je 2003. godine utemeljen inicijativni odbor za pomoć u izgradnji mostarske bolnice pod nazivom Bolest ne bira. Završetak radova, pred više od tisuću uzvanika, svečano je obilježen 20. rujna 2008. godine.

Prelaskom u novu zgradu, usvaja se i nova sistematizacija rada KB Mostar i osnivaju se nove službe, primjerice: Centar urgentne medicine, Odsjek za održavanje higijene i čistoće u sklopu Tehničke službe i formira se poliklinički dio za sve kirurške grane. Na klinici za unutarnje bolesti 2. rujna 2009. godine započeo je s radom Odjel za koronarografiju. Ogromnim zalaganjem i upornošću ravnatelja prof. dr. sc. Ante Kvesića i pomoći prof. dr. sc. Eduarda Vrdoljaka 13. rujna 2010. godine postavljen je kamen temeljac za izgradnju nove zgrade Klinike za onkologiju koja je za godinu i pol dana završena. Već 14. travnja 2012. godine bilo je njezino svečano otvaranje. Na veliku radost za razvitak medicinske znanosti, uz bolnicu, Medicinski fakultet i Fakultet zdravstvenih studija, u sklopu Sveučilišta u Mostaru 2011. godine započeo je s radom i Farmaceutski fakultet na čelu s dekanicom prof. dr. sc. Monikom Tomić.Vrijedi istaknuti jubilarni 10. Simpozij iz dječje kirurgije i urologije koji je svečano održan u svibnju 2013. godine. Također, Psihijatrijska subota simpozij je koji je 2013. godine obilježio svoje jubilarno deseto održavanje. U studenome 2012. godine SKB Mostar organizirao je prestižni Bobath tečaj čiji polaznici svoja znanja i iskustva danas prenose pacijentima.

Nakon nabave prvoga ozbiljnijeg dijagnostičkog uređaja jednoslojnog CT-a 1993. godine, koji je bio dar vlade RH, Klinička bolnica je kroz različite projekte Ministarstva zdravstva i vlade FBiH (primjerice, krediti iz Austrije, dva iz Koreje, kredit Saudijskoga fonda…) te uz kontinuiranu potporu Zavoda za zdravstveno osiguranje Hercegovačko-neretvanske županije, nabavila vrlo vrijednu opremu kao što su: dva 16-slojna CT-a, jedan 64-slojni CT, pet RTG uređaj s opremom za digitaliziranje snimaka, MR 1t (1998. godine) te 2012. godine MR 3t. Osim toga, bolnici je donirana Spect gama kamera, a u dijelu dijagnostičko-terapijske opreme nabavljena su dva uređaja za koronarografiju, jedan uređaj za angiografiju, a Kliniku za onkologiju opremljen je s dva linearna akceleratora, sa CT simulatorom i opremom za brachiterapiju.

U vidu godišnjaka, izdano je 14 brojeva stručno-informativnoga lista SKB Mostar Glas zdravlja. Napravljen je dokumentarni film Hercegovačko srce o razvitku kardiokirurgije u Mostaru, kao i dokumentarni film Bolnica Inkognito o SKB-u Mostar. Veliki uspjeh bilježi i sportsko društvo Medicinar koje iz godine u godinu zasluženo osvaja pehare na natjecanjima medicinskih djelatnika. Veliki iskorak u razvitku bolnice napravljen je uvođenjem informatizacije u svim segmentima njezina djelovanja. Bolnički informacijski sustav (BIS), laboratorijski informacijski sustav (LIS), sustav arhiviranja i razmjene digitalnih slika (PACS – Picture Archiving and Communicatin System) i ostali programi primijenjeni od 2009. godine uvode novi suvremeni način rada koji donosi bolju kvalitetu, bržu uslugu i značajne financijske uštede. Nakon dugogodišnjih previranja, u srpnju 2013. godine Federacija BiH preuzela je osnivačka prava nad SKB Mostar te se nakon toga u studenom 2013. godine na općinskom sudu u Mostaru izvršilo preimenovanje naziva Kliničke bolnice Mostar u Sveučilišnu kliničku bolnicu Mostar. Time je bolnica dobila i zakonsku krunu i ime svega onoga što ona danas jest.

Naša bolnica ima puno veće značenje od samo onoga medicinskog, zdravstvenog i stručnog, ima značenje ponosa i opstojnosti – Sveučilišna klinička bolnica Mostar!